Kako živjeti sretan život?
Svi želimo biti sretni. Vjerujem da ćete se složiti sa mnom: sve što u životu radimo, radimo iz samo jednog razloga – jer mislimo da će nas to usrećiti.
”Čudno koliko nam malo treba da budemo sretni, a još čudnije kako nam baš to malo nedostaje.”
Ivo Andrić
Na sreću, to ”malo” nije nedostižno. Svi duhovnjaci govore da je sreća naše prirodno stanje; da je sreća, kao i nesreća, stanje uma, zbog čega njihove uzroke ne možemo pronaći izvan sebe. Stoga savjetuju da sreću ne tražimo u okolnostima, stvarima ili drugim ljudima, nego da idemo prečacem – i jednostavno budemo sretni.
Hm, to je lakše reći nego učiniti – ili ipak nije?
Po meni jedan od najboljih videa na temu SREĆE:
Ako upitate neku duhovno probuđenu osobu zašto je sretna, vjerojatno će vam reći: ”A zašto ne bih bio?”
Mudri nas ljudi uče da ništa posebno ne trebamo raditi da bi smo bili sretni jer sreću ne možemo dostići zato što je već imamo. Znam, čudno je, ali i logično: kako doći do nečega što već imamo? To podsjeća na psa koji lovi svoj rep…
Ali ako sreću imamo, zašto onda nismo sretni? Zvuči apsurdno, ali ne samo da za sreću ne treba ništa dodatno, nego upravo suprotno – nečeg se trebamo odreći da bismo je dosegnuli: moramo odbaciti svoje iluzije.
Koje su to iluzije?
U prvom redu, poistovjećivanje sa svojim umom, odnosno mislima i emocijama. Budisti slikovito uspoređuju naš um sa zaigranim balonom na vjetru, vođenim vanjskim utjecajima. Kada nam u životu sve ide po planu, tada smo zadovoljni i sretni. Ali kad ne ide sve kako smo zamislili, onda nam je dan loš i kažemo ”Depresivan sam”, ”Tužan sam”, ”Strah me je” i sl.
Prava je istina da nismo depresivni, tužni ili se bojimo, nego samo u ovom trenutku to osjećamo. Pravilno bi bilo reći da samo prolazimo kroz fazu depresije, tuge, straha ili bilo koje druge negativne (ili pozitivne) emocije.
Prirodno je osjećati cijeli taj spektar emocija, ne trebamo ih ignorirati; ali problem nastaje kada se s njjima (ili s mislima) poistovjetimo. E, to je iluzija!
Naučeni smo da smo mi naša depresija, tuga, strah ili radost. Da smo mi misli i emocije koje proživljavamo. Nismo, sve je to samo varka našeg uma – i ega.
Takve stvari dolaze i prolaze i ne treba ih doživljavati osobno. To je put u nesreću i nezadovoljstvo sobom i svojim životom. A to je sve miljama daleko od osjećaja sreće kojem svi težimo.
Kako do sreće?
Najkraći je odgovor: samopromatranjem i osvješćivanjem. Možemo kontrolirati samo ono čega smo svjesni; stvari kojih nismo svjesni kontroliraju nas.
Naše nas misli čine nesretnima. One utječu na naše emocije, one pak na ponašanje, ono na fiziologiju, i tako u krug. Srećom, svoje misli možemo kontrolirati (pa tako i ostalo u sebi), dok okolnosti i druge ljude ne možemo.
Ne izazivaju nama okolnosti i drugi ljudi negativne emocije i ”nesretan život”, već naša reakcija na sve to. Odnosno, nesretan život izazivamo sami sebi, svojim negativnim mislima. Važno je znati da naše emocije ”ne padaju s neba” već ih izazivamo svojim mislima – da bi promijenili tu emociju moramo promijeniti tu misao.
Sve što se događa u nama i izvan nas ne treba doživljavati osobno, nego na to treba gledati kao da to nema veze s nama. Ali kako to primijeniti u praksi?
Postanite svjesni sebe u ovom trenutku, recite sebi: ”Ja promatram sebe”. Bez osuđivanja, vezanja ili pohvale. Samo se promatrajte i ništa drugo.
Također, izvrsna vježba je da kada osjetimo neku emociju npr. strah – zapitati se – zašto to sad osjećam?
Samopromatranje = osvješćivanje!
Kad promatramo sami sebe, postajemo svjesni ne samo svojih misli nego i samog sebe (kao svjedoka tih misli). Echart Tolle u knjizi ”Moć sadašnjeg trenutka” to zove promatranjem mislioca ili prisustvo. On tvrdi da kada slušamo tu svoju negativnu (ili pozitivnu) misao, uključuje se viši nivo svijesti (nadsvijest) i osjećamo prisutnost našeg pravog, dubokog i autentičnog ”ja”. Negativna misao tada gubi svoju moć i brzo se povlači jer je više ne osnažujemo identificirajući se s njom.
Samopromatrati se vodi osvješćivanju – bez toga smo nesvjesni. Biti nesvjestan, u ovom kontekstu, znači poistovjećivati se s određenim mentalnim ili emocionalnim obrascima, što vodi u nesretan život.
Priznajem, neobično je kada tako “izađeš iz sebe” i počnetet se samopromatrati. U početku treba veliki napor i disciplina da u trenutku najsnažnije emocije, npr. bijesa pomisliš: ”Aha, sad sam bijesan i uznemiren, pogledaj se”, ali s vremenom postaje sve lakše. Zanimljivo, kada samo osvijestimo trenutačnu emociju, smanjujemo njezin intenzitet. Naravno, i mene nekad obuzme neka negativna emocija koju ne osvijestim odmah, ali u 90 % slučajeva ipak uspijem. Sve je to dio procesa, ali i discipline.
Treba imati disciplinu u mislima, isto kao i s tijelom na treningu. Kao što kontroliramo svoj trening i prehranu, tako trebamo kontrolirati i svoje misli. Odnosno:
Treba misliti o onome što se misli. Ako misliš negativno – misli o tome ponovno i pozitivno.
5 Praktičnih koraka do sreće, buđenja i mudrosti
Ako želimo nešto promijeniti u našem dosadašnjem životu – nešto moramo promijeniti. Provodite ovaj program tisućama puta, sve dok vam ne prijeđe u naviku (iz knjige ”Buđenje”, Antonio De Melo):
- Postanite svjesni negativnih emocija koje su u vama;
- Osvijestite da su emocije u vama, a ne u stvarnosti oko vas. Niti jedan događaj ili osoba nemaju moć da vas učine sretnim ili nesretnim (osim ako im to ne dopustite). Trebamo prestati svoju sreću vezati za vanjske događaje, ali i ne kriviti druge za svoju nesreću;
- Ne smatrajte emocije suštinom svoga autentičnog “ja” – te emocije dolaze i odlaze; Umjesto ”Depresivan sam”, recite “Osjećam depresiju” ili ”Prolazim fazu depresije”. Ne definirajte sebe u toj emociji. Problem je samo ako te negativne emocije identificirate sa samim sobom (svojim lažnim ”ja”);
- Kada se vi promijenite, sve će se promijeniti – neće vas okolnosti ili drugi ljudi učiniti sretnim ili nesretnim, nego to kako vi reagirate na njih;
- Meditirajte (za početak barem 5 min. dnevno) i naučite pravilno disati (srednje duboko, kostabdominalno disanje – cjelovito i najekonomičnije disanje).
Što s brigama / problemima u životu?
Netko mudar je jednom rekao: ”Tko je rekao da briga ničemu ne služi? Služi, jer svaki put kad brinem zbog nečega, to se ne desi!”. Ili, ako nemate rješenje za trenutačni problem (bolje je reći izazov), onda mu se divite!
Također, ako nam se netko ne sviđa ili se ne ponaša onako kako očekujemo, problem je uvijek u nama a ne u toj osobi – jer mi nešto očekujemo od te osobe. Recite joj (barem u sebi): ”Nemam nikakvo pravo da očekujem nešto od tebe”, i tako ćemo odbaciti svoja očekivanja, pa tako i razočarenje.
”Ako vas netko nervira i ljuti, onda nešto s vama nije u redu. Morate se promijeniti. Kako možete dati nekome moć da izazove nervozu u vama?”
Antonio De Melo
Neka vaša sreća ne ovisi o drugima. Nemojte se vezati za očekivanje koja imate od drugih. Ne razočara nas očekivanje, već to što smo se vezali za to. Dakle isključivo smo mi uzrok tog razočarenja, a nikada netko drugi! Kad to shvatimo onda ćemo postati svjesni kreator svoga života!
Trajna sreća nema uzrok…
Ako osjećamo mir i pozitivu, bit ćemo sretni bez obzira na okolnosti i druge ljude. Ali vrijedi i obrnuto; ako nam je um uznemiren i kaotičan, onda ćemo unatoč dobrim životnim okolnostima, biti nesretni.
Također, i zahvalnost je siguran put ka pozitivnim mislima, zadovoljstvu i sreći u životu. Više o zahvalnosti imate u mom prethodnom članku OVDJE.
Život nam može biti uspješan i sretan samo ako se osvijestimo i probudimo. Tada nikom nećemo trebati ništa objašnjavati i bit će nam nevažno što ljudi misle ili govore o nama. Bit ćemo zauvijek sretni i više nikada nećemo biti nesretni – jer trajna sreća nema uzrok.
I naravno, ne zaboravite se voljeti i njegovati (a tu spada i tjelovježba), te uživati u cijelom ovom procesu – i tako stvorite harmoniju u životu. Taj naš put može i treba biti zabavan i uzbudljiv, jer nema puta ka sreći, sreća je put!
Članak je objavljen u časopisu ”Men’s Health” / Lipanj 2018.
