Bližimo se onom periodu u godini kada svi polude. Zbog blagdana. Možda tako bude i uz #novo(ne)normalno. Ili ne. Anyway… volim blagdane. Oni kao da su stvoreni za iskazivanje ljubavi, i tada kao da smo svi uronjeni u jedan beskrajni ocean ljubavni.
I tako stvarno je.
U reklamama.
A uskoro će i rođendan onoga tko nas uči: Ljubi bližnjeg svoga kao sebe.
Je l’ mislio samo za blagdane ili baš moramo cijele godine?
I tko je taj ”bližnji”?
Jesu li to cura, dečko, mobitel, muž, žena, djeca, prijatelji, rodbina, susjedi, kolege… netko blizu nas na ulici, u trgovini ili busu?
Trebamo li ih baš sve voljeti?
A što je s onima koji nas živciraju, povrijede, uvrijede, ponize, ostave i prevare?
Trebamo li i njih bezuvjetno voljeti?
Ili ih trebamo, kako poznata domaća pjesnikinja S. Kojić kaže: ”Zubima daviti, a srce rukama i oči noktima vaditi.”?
Naravno da trebamo.
Voljeti.
Bezuvjetno.
Čekaj malo, bezuvjetna ljubav? Pa zar to ne postoji samo u filmovima?
Ima je i tamo.
U sjajnom filmu Šalji dalje (Pay it forward, 2000. god.), mali Trevor (glumi ga Haley Joel Osmont, klinac koji u filmu Šesto čulo vidi mrtve ljude, a u ovom vidi samo dobro u njima), zbog jednog školskog zadatka odluči okrutnom i sebičnom svijetu dati šansu za empatiju i bezuvjetnu ljubav. Osmislio je jednostavnu ali genijalnu ideju širenja dobrog, tako što je random odabranim strancima učinio neko dobro djelo, a oni su nastavili širiti taj lanac dobrote.
OK, možda mislite da mi je pukao film i da sam prolupao, ali: ”Tvrde neki da se to ne može, ja vam tvrdim da se to može!”
Što je ljubav bez uvjeta?
Hm, možda isto što i muškarac bez brkova?
S brkovima ili bez, nije teško zamisliti kakav bi to svijet bio kad bi ničim izazvani, poput malog Trevora, krenuli naokolo činiti dobra djela.
Ako vam to zvuči previše ambiciozno, onda za početak možda da počnemo poštivati i prihvaćati one koji drugačije misle, ili koji žive suprotno našim uvjerenjima.
OK, to je možda lako s poznanicima, ali što je s onim najbližima?
Volimo vjerovati da u romantičnim vezama ”volimo bezuvjetno”… ALI, uvijek se tu provuče neko ”ali” – što nam svima sreću kvari (uvjeti & očekivanja).
Čak ni roditeljska ljubav, za koju očekujemo da je bezuvjetna, zapravo to nije. U ekstremnim primjerima mnogi su se čak spremni i odreći vlastite djece. I to zbog ”krivo” odabranog: faksa, posla, cure, dečka, muža, žene, ili ne daj bože – a ni Željke Markić – ako je u igri istospolni partner/ica… nastavi popis (bez)uvjeta.
Photo by Green Chameleon on Unsplash
Kod takvih roditelja, tada kao da se taj plamen basic start paketa ljubavi (koji dobiješ s rođenjem djeteta) ekspresno ugasi, a da ona prava bezuvjetna ljubav nije ni zaiskrila.
Zatim, na nedjeljnoj misi čuješ više uvjeta za božju ljubav (koja bi navodno trebala biti bezuvjetna) nego što ih moraju obećati muž i žena jedno drugom na vjenčanju.
Ako vam bezuvjetna univerzalna ljubav zvuči kao neka nerazumljiva i mistična fikcija, ne brinite, lako se može opisati i kao: Ti si OK i jednako vrijedan kao i ja, iako se s tobom ne slažem.
Ili ako volite poetski: bezuvjetna ljubav je kao sunce koje stalno sja (čak i kada ga ne vidimo zbog oblaka) i sve nas jednako grije, ma kakvi god bili (velik-mali, lijevi-desni, bijeli-crni ili zeleni).
Da vas ne zbuni, bezuvjetna ljubav nije isto što i romantična ljubav (na filmu ili kada smo zaljubljeni). Ta ljubav je isto super, ali ovdje je riječ o bezuvjetnoj ljubavi kao stanju a ne ljubavi kao radnji (činidbi, npr. grljenje i ljubljenje). Dakle stanje bezuvjetnog prihvaćanja da svatko ima svoju vrijednost, i da su svi, kao i ti, ovdje s nekom svrhom i razlogom.
Kako zavoljeti različitosti?
Kad bolje razmisliš, nije li super što smo svi različiti i što drukčije razmišljamo?
Od milijardi različitih ljudi i mišljenja vremenom se može profiltrirati puno korisnog i dobrog za sve nas. Kako se kaže – ako dvoje ljudi identično razmišlja, jedan je višak.
Photo by Matteo Paganelli on Unsplash
Uostalom zašto drugi ne bi imali pravo na drugačije mišljenje?
Također, zašto bi se sa svima morali slagati oko svega?
Razlike među nama ne umanjuju ničiju vrijednost (iako se ponašamo upravo suprotno).
Znate one ljude koji idu naokolo i svima objašnjavaju kako su svi drugi u krivu a samo oni u pravu? Onda ste me sigurno sreli, haha (OK popravljam se, ali još uvijek se volim raspravljati). I onda te ugnjave da prihvatiš njihove stavove.
Zašto biste drugima nametali svoju volju i stavove (o bilo čemu)? Ne volite da to netko radi vama, pa zašto onda to raditi drugima?
Također, zašto ikoga uvjeravati da je tvoj put bolji? To radiš samo ako ni sam nisi siguran, pa moraš uvjeravati druge kako bi imao još jedan dokaz da si u pravu i da nisi fulao. Tako samo dokazuješ vlastitu nesigurnost.
Put koji je pravi za jednu osobu, za neku je drugu potpuno pogrešan. M. Scott Peck
Bezuvjetna ljubav znači neosuđivanje i empatiju za one koji ne misle i ne žive kao ti.
Bezuvjetna ljubav znači bezuvjetno prihvaćanje.
Netko živi i radi stvari na način na koji se njemu čine najboljim. Isto kao što i vi živite na način koji vam se čini najbolji – da mislite da je neki drugi način bolji, radili biste tako.
Dokle god živite tako da ne ugrožavate i ne povređujete druge (bar ne fizički, emocionalno povrijediti druge nekada ne možemo izbjeći) te ne namećete svoje stavove, jednom riječju: ne radite drugima ono što ne želite da drugi rade vama – na dobrom ste putu.
Svemir / Kreacija / Bog te voli!
Znam da zvučim kao Jehovini svjedoci, ali… DA.
Iz perspektive energije, trebamo se truditi transformirati najniže vibracije odnosno stanja kao što su: sram, krivnja, apatija, tuga, strah, želja, ljutnja, bijes, ponos i dr. (tim redoslijedom je složena skala stanja svijesti koja je povezana s našim raspoloženjima, emocijama, frekvencijama i ponašanjem, a koju je osmislio dr. David Hawkins).
S druge strane, stanje ljubavi (emocija poštovanja) ima jako visoku vibraciju i nalazi se najviše na toj skali (iznad nje su samo radost, mir i prosvjetljenje). Više o tome i kako to utječe na naš život imate ovdje.
Problem (ili bolje reći izazov) s najnižim vibracijama je što su one sila, a svaka sila uvijek stvara protusilu (gurate li nekog ili nešto, npr. zid, on vam se odupre; izderete li se na nekog, on će se izderati na vas, i tako u krug).
Ako vam sve ovo zvuči ludo, vjerujem vam. Ali još luđe zvuči podatak da 99 % ljudi pati od osjećaja manje vrijednosti, odnosno manjka ljubavi prema sebi. Posljedica toga je manjak ili potpuni nedostatak empatije i ljubavi prema drugima.
Odličnu vježbu, zapravo eksperiment, radio je jedan poznati psiholog, koji je od svojih polaznika tražio da naprave popis svega što vole. Na kraju ih je pitao – koliko vas je sebe stavilo na taj popis?
Apsurdno je misliti da nismo dovoljno vrijedni, jer je istina zapravo suprotna – da nisi apsolutno esencijalni za ovaj život, ne bi ni postojao.
Svi smo jednako vrijedni i apsolutno ključni za ovaj život ovdje i sada. Svi smo tu s nekom svrhom i razlogom. I svi smo OK takvi kakvi jesmo. To naravno ne znači da se nećemo svakodnevno truditi biti bolji i korisniji za ovaj svijet, već da ćemo svjesno prihvatiti vlastite, ali i tuđe prednosti i nedostatke.
A dodatni bonus je da nas Svemir / Kreacija / Bog / Univerzum (nazovite to kako želite) toliko bezuvjetno voli, da će nas uvijek podržati i dati nam za pravo, ma kakav god život odabrali živjeti (Kako siješ tako žanješ). Čak i kada odlučimo živjeti kroz gore spomenute niže negativne vibracije, kroz zakon privlačenja poslat će nam upravo takve ”neželjene” situacije, ljude i okolnosti. Odnosno, kako god gledali na život, uvijek ste u pravu, u svojoj realnosti.
Bezuvjetna ljubavna utopija
Znam, možda vam bezuvjetna ljubav zvuči kao teško dostižna utopija.
Ali ako možemo bezuvjetno i bezrazložno mrziti i (pr)osuđivati, onda sigurno možemo bezuvjetno i voljeti. Pokušajmo, just for fun.
Isprobajte ovu jednostavnu vježbu – promatranje ljudi bez prosuđivanja. Isprobao sam je, i u početku nije lako. Sjednite negdje gdje ima ljudi, ali ne da je gužva nego da svakih 20, 30 sekundi prođe osoba ili dvije. I promatrajte ih bez ikakvih prosudbi. U početku će to biti jako teško jer će se javi misli poput: vidi onu seljačinu/ku, ili onu s lošom frizurom, ili onu / onog bez stila. To sve samo otpustite i promatrajte ih kao ribice u akvariju. Nakon nekih 10-15 min osjetit ćete kako se javlja veće razumijevanje, ljubav i empatija prema njima. Vježbom ti trenuci mogu postati sve dulji.
Kada prosuđujemo i druge i sebe, to znači da ne prihvaćamo ni druge a ni sebe.
E sad, što uraditi s onima koji ti namjerno zagorčavaju život?
Veliki je izazov naći pravi balans i prema svima biti dobar. Tada osvijestiš i shvatiš da je netko loš prema tebi jer je nesretan, frustriran i jadan (jer mu život nije onakav kakav bi on htio da je – i to zbog hrpe samonametnutih problema, koji postoje samo u njegovoj glavi). I kad se ‘otrese’ na tebe, to nema nikakve veze s tobom, već s njim, jer pati i nije mu lako.
To je prilika za pokazati mu bezuvjetnu ljubav i empatiju, i tako mu donijeti malo pozitive i svjetla u njegov nesretan život.
Buda je lijepo govorio: Da je svijet savršen ne bi ni postojao. Drugim riječima, svijet postoji kako bi nas iznervirao, i kako bi mi kroz ta ”’loša” iskustva postali bolji. Odnosno unutar sebe osvijestili i počistili svoje otpore, definicije i uvjerenja koje nas koče ka osobnom napretku i sretnom životu (kojem u konačnici svi težimo).
Također, Buda nas uči i da je život patnja i da je težak (prva od njegove 4 Plemenite istine) – pa zašto onda sebi i drugima dodatno otežavati život? (ako se želiš riješiti svoje patnje onda poslušaj meni genijalnog ”gurua” Srđan Roje ovdje).
Upravo je nevjerojatno kako nam život instantno može postati bolji i ljepši (kao i svima oko nas) kad prestanemo (pr)osuđivati one koji ne žive poput nas i kada razvijemo empatiju i bezuvjetnu ljubav za sve.
Kako biti ljubazan prema neljubaznima?
Priznajem, lako je biti ljubazan prema onima koji su dobri prema nama. Ali to i nije neki izazov. Ali, pokazati bezuvjetnu ljubav i empatiju za one koji ti nisu simpatični ili su te emotivno povrijedili (što naravno ne znači da ćemo dopustiti da nas netko fizički ugrožava), e to je the whole next level.
Uf nije lako, ali učim se.
Ali super je vijest da čak i od onog koji je loš prema tebi naučiš nešto. Npr. da ne želiš biti šupak poput njega ili skužiš do kojih granica ćeš nešto tolerirati. I hvala im na tome, jer su oni naši učitelji i srodne duše (više o tome imate u mom ranijem članku ovdje).
Kada tako počnemo gledati na ljude i situacije, to će drastično promijeniti naš pogled na život. A zna se, kada promijenimo način na koji nešto gledamo, to nešto se promjeni. Odnosno, život će nam odjednom umjesto ”teške patnje” postati zabavna igra i savršena orkestracija, u kojoj svako iskustvo nečemu služi (iz spiritualne perspektive upravo i je tako).
E sad, želimo li promijeniti svijet na bolje, prvo mi moramo postati bolji.
Budi promjena koju želiš vidjeti. Gandhi
Kako?
Tako što ćemo postupiti iz više vibracije.
Na primjer, u trgovini nešto plaćaš i nemaš sitnog, a blagajnica popizdi na tebe (to je sila, kao što sam bio spomenuo) jer ti nema za vratiti. Ona je očito u frekvenciji bijesa, vjerojatno od prije, i to nema nikakve veze s tobom. Ako želiš promijeniti situaciju na bolje (i tako pomoći i njoj i sebi, da se TI ne naživciraš) onda joj umjesto svoje bijesne reakcije (protusila) ponudi drugi pristup – razumijevanje i ljubav. To ne znači da ćeš je grliti i ljubiti (osim ako nisi seksualni manijak) ali možeš reći: ”Shvaćam da vam nije lako i žao mi je što nemam sitnog” ili ”Kako vam mogu pomoći?”
Ako se odmah i ne smiri, garantirano ćete je barem zbuniti i prekinuti negativni akcija-reakcija scenario (sila-protusila).
Kada ti takvo ponašanje postane navikom, manje ćeš se živcirati i nećeš biti ”pod stresom” (iako je to danas moderno). Osim toga širit ćeš pozitivu i bolje se osjećati – a zašto se ne bi bolje osjećao?
Još zanimljivije i luđe zvuči ideja koju sam čuo (opet od sjajnog Srđana Roje), a to je da su bezuvjetna ljubav i empatija zapravo savršeni načini samoobrane. Čak i među državama. Sadašnji pristup je da se svaka država trudi imati što jaču vojsku i naoružanje kako bi bila sigurna. E sad, da li si siguran u sobi naoružan do zuba i okružen neprijateljima (koji samo čekaju na tvoj krivi korak) ili se najsigurnije osjećaš nenaoružan u društvu prijatelja?
Naše društvo će jednom doći do te razine svijesti (više o toj temi imate na ”Majanski kalendar i evolucija svijesti” ovdje).
Kako voljeti bez uvjeta?
Eh da, svi bi mi voljeli nekoga, ali samo kada bi on / ona bili onakvi kakvi bi mi htjeli.
”Ljubav je odsustvo prosuđivanja.” Dajal Lama / video je ovdje.
Često se ponašamo tipa ”Ako hoćeš da te bezuvjetno volim, evo popisa mojih uvjeta: voli me na način kako sam JA zamislio, pomaži mi, donosi cvijeće i burek, kuhaj, peglaj, spremaj…”.
Logično, to onda nije bez uvjeta. Kad postavimo uvjete onda to više nije bezuvjetna ljubav, već su to očekivanja.
Prava ljubav je samo jedna – BEZUVJETNA! A bezuvjetna ljubav je bez očekivanja!
Zamislite osobu koju najviše volite. Biste li je voljeli i da promjeni frizuru, ostari, zdeblja se, izgubi dio tijela ili kada je loše raspložena i negativna?
Voli li roditelj više svoje dijete kad mu donese peticu ili jedinicu?
Kad stvarno voliš nekog, voliš ga jer… nakon ”JER” ne znaš što bi rekao.
A sad zamislite nekog na petnaestom mjestu svoje liste ”voljenja”. Tu osobu volite jer je: zgodna, pametna, zabavna, spremna pomoći, posuditi, jer, jer, jer…
Anyway, da sve ovo ne ostane samo moje piskaranje (i vas u mozak ka*nje), dokaz da čarolije postoje i mimo filmova i kolumni je moj super frend Marin Bukvić. On je iz ”svog filma” za ove blagdane pokrenuo jednu lančanu reakciju činjenja dobrog, sličnu gore spomenutom filmu. Naime, Marin je putem Fejs objave pozvao ljude kojima je potrebna pomoć oko plaćanja zaostalih nagomilanih računa za režije, isključene struje i s ovrhama, da mu se jave i da će im on pomoći s iznosom do tisuću kuna. Epilog je da mu se javilo gro ljudi koji su htjeli pomoći, kao i brojni mediji koji su proširili tu akciju, te su svi skupa uspjeli u svega desetak dana platiti preko 100 računa i desetak ovrha, vrijednih preko sto tisuća kuna!
Nekada je dovoljno tako malo da drugima podarimo mnogo radost, ili kako je to Marin lijepo sažeo: “Siguran sam da ćemo ove zime upaliti svjetlo i grijanja barem nekolicini ljudi. Pomaganje potrebitima je zadatak svih nas. Kada prestanemo brinuti jedni o drugima, nećemo više ni postojati. Nitko ne zaslužuje provesti blagdane u mraku i hladnoći i zato trebamo biti jedni drugima podrška i ljubav”.
Stoga, zašto ne bismo poput filmskog Trevora i stvarnog Marina, nekom učinili neku dobru stvar? Onako ”iz čiste obijesti”. I to već danas. SAD. Ne moramo čekati blagdane. I nema veze ako nam taj netko ne uzvrati… samo: šalji dalje! 🙂
Za kraj, pogledajte ovaj koristan video…. i ako vam se sviđa, slobodno šaljite dalje.
