Ljudi ne žele biti sretni. Uglavnom. Oni kažu da žele sreću, ali kad im ponudiš ”recept za sreću”, onda im je to: “new age, duhovnost, rad na sebi, Vortex-Ana Bučević-Herbalife-Svemir, nije to za mene…”
Kad s nekim malo dublje uđem u razgovor, vidim da baš i nije spreman napraviti sve za ono što (navodno) želi. Ali je spreman kukati.
Kuknjava naša svagdanja!
Kukulele!
Čini mi se da je većina ljudi u Lijepoj našoj – Za kuknjavu spremna!
To nije stari hrvatski pozdrav – koji se za razliku od jednog drugog ”pozdrava” još uvijek nije kompromitirao (kako veli predCjendica za taj drugi pozdrav) – ali je kuknjava definitvno stari hrvatski običaj (valjda od stoljeća sedmog).
Kod nas ljudi toliko vole kukati, da kukaju i za srećom.
A tek žalopojke… jaaaoooj!
Najpopularnija domaća mantra je “jadan/na ja”. Vjerujem da bi se brže pokrenuli naći sužalitelje i osnovati neki klub ili možda klapu sa žalopojskim napjevima, nego promijenili uzrok te kuknjave. Evo mogu tu svoju klapu za kuknjave nazvati ”Žal” i kupati se u moru… žalopojki.
Slažem se, lakše je kukati nego prihvatiti odgovornost za sebe i svoj život, te nešto PODUZETI i PROMIJENITI.
Photo by Zulmaury Saavedra on Unsplash
Znam o čemu pričam. I ja sam bio u klubu žalitelja. I sad tamo navratim, iako sve rjeđe.
“Čuj ja bih bio sretan al’ sam malko lijen sebe usrećiti – jel može to netko umjesto mene?! Evo budem se promijenio (#majkemi) samo ću još malo pričekati. Ustvari aj neka se prvo promjeni on / ona (dečko / cura, muž / žena, frend / frendica) država, Plenki i Kolinda… (nastavi wishlist), pa ću se TEK ONDA i ja promijeniti (ako mi se i tad bude dalo).”
Može! Nema problema!
Predlažem da ”Trg Žrtava Fašizma” u Zagrebu, preimenujemo u “Trg vječnih žrtava”. Onda se tamo lijepo svi kuknjavci i kuknjavice okupe na kuknjave i žalopojke i (ne)sretno zapjevaju. Uz klapu ”Žal”. U pauzi između klape mogu izmoliti i molitvu ”Kuknjavu našu svagdanju, daj nam danas i dopusti nam kukati…”
Ne kaže se uzalud da mizerija voli društvo, a zna se – u društvu je sve slađe. Jer lijepo je naći istomišljenike koji te podržavaju u tvom kukavnom pogledu na svijet. Onda si malo međusobno kukate, ali s time ništa ne rješavate.
Tapkate u mjestu.
Ali to kuknjavcima i kuknjavicama nije ni bitno. Oni samo žele kukanje, prigovaranje, zapomaganje i ostalo ”nje”.
Inače, taj glas ”nje” (uz obavezno odmahivanje rukom) njihov je omiljeni odgovor na sva ponuđena rješenja. Pri tome tema kuknjave uopće nije bitna. Bitno je kukati. Oni će satima, danima pa i godinama vrlo disciplinirano kukati. Kukat će da žele promjene i sreću, ali eto nikako da počnu. Primjera ima više nego što bi stalo na ovaj web, a kamoli u ovu kolumnu.
Želim lijepo i zdravo tijelo, ALI…
Evo primjera vezanih za zdrav život i vježbanje. Kao fitness treneru ljudi me stalno traže neki instant ultra brzi recept (po mogućnosti onaj koji radi već od jučer): za smršaviti, imati lijepo tijelo, zdravije se hraniti i sl. Imaju oni veliku motivaciju – žele super tijelo i dobro zdravlje odmah i sad. Što je divno.
Ali kad ih pitam kad bi počeli s tim promjenama, odgovor je uvijek: ”Od sutra, od ponedjeljka, od Kineske Nove godine (kad bude godina Zmaja), od idućih izbora, od idućeg života itd. Na kraju to ”od sutra” postane ”malo sutra”.
Ali zato SVAKI PUT kad se vidimo uredno ponove da baš jaaakooo žele početi vježbati i zdravo se hraniti. Stvarno, ali sad S-T-V-A-R-N-O se moraju pokrenuti.
Ali… ne mogu!
Zbog klimatskih promjena, sabora i lošeg tečaja japanskog jena.
Ma kužim ih ja, nije im lako, ne stignu ljudi na trening od svih tih izgovora koje su si iz(u)mislili!
Nedavno sam bio rekao frendici: “Eh da si toliko puta otišla na trening koliko si mi puta pričala o tome… ne bi više imala o čemu pričati!”
Samo odluči: ako ti vježbanje i zdrav život nisu bitni, OK, tvoj izbor (iako bi bilo super da jesu). Ali nikog ne mogu natjerati ili lupati utegom po glavi da krene vježbati. Ili, ako već toliko želiš vježbati onda prestani s*ati i smišljati milijun izgovora, nego nađi samo JEDAN RAZLOG da počneš!
Da su barem tako disciplinirani u vježbanju i životnim promjenama kao u kukanju, di bi im bio kraj… a tek početak!
Znam, možda ste pomislili: uf dobro je, ja NIKAD ne kukam i ne žalim se na ništa!
Woow, pa to je izvrsno! Čestitam vam!
I jako vam zavidim, jer onda vjerojatno niste s ovog planeta.
TESTirajte se!
Evo isprobajte jedan mali test (ne)žaljenja. Ako i nakon toga ostanete pri istoj tvrdnji, ponovno vam od srca čestitam.
Test: probajte jedan cijeli dan, ne žaliti se, ne kukati i ne prigovarati na bilo što, kao ni samom sebi (tipa: ”baš sam glup/a; što mi je to trebalo” i sl.). Predlažem da to bude neki dan s najmanje obaveza i stresa, npr. nedjelja. Također, ako vam je prevelik zalogaj izdržati cijeli dan, onda probajte samo pola dana ili koji sat. Ma može i samo sat vremena apstinencije od kukanja. Dakle cilj je da svaki put kada počnete nešto njurgati (nebitno je l’ u sebi ili naglas) osvijestite taj trenutak i ZAUSTAVITE SE.
Evo ja sam isprobao i prvi put izdržao sam svega sat, dva. Jedva!
Ipak, izdržite jer se isplati. Osvijestit ćete koliko se svi mi konstantno žalimo na sve oko sebe (ali i na sebe). Ali ako izdržite neko vrijeme i to nekukanje vam prijeđe u naviku, dogodit će se nešto zanimljivo – trava će postati zelenija, hrana ukusnija, a okolnosti i ljudi odjednom bolji.
Photo by Carles Rabada on Unsplash
Kako prestati kukati?
Eh, što sad? Isprobali ste test i skužili koliko volite kukate (welcome to club), ali ipak želite nešto promijeniti. Evo kako.
- Preuzmite odgovornost za svoj život. Shvatite i prihvatite da na okolnosti i druge ljude nemate utjecaja. Možete utjecati samo na to kako ćete na nešto reagirati. Hoćete li se oko nečega živcirati, na nešto ili nekog se žaliti (bez poduzimanja akcije) ili ćete nešto konstruktivno poduzeti (i pri tome ne kukati) – stvar je samo vašeg izbora.
- Osvijestite da kukanje i žaljenje nikada nisu najbolji načini za bavljenje nekom situacijom. Zapravo tada ne poduzimate ništa. Kukanje vam samo daje lažni osjećaj akcije, da se ”bavite” s problemom (iako radije koristim riječ izazov). Priznajem, ugodno je zavaravati se s praznom pričom. Jer naš ego voli kad nam je ugodno. Još kako to voli! Uostalom to mu je u opisu posla. Cilj ega je da nas (o)drži na životu i u sigurnoj zoni komfora (i hvala mu na tome). Problem je što tada stagniramo (zapravo nazadujemo) i ne razvijamo se. Ego trebamo staviti pod kontrolu, jer nas kukanje drži zaglavljenima u istoj situaciji, ne dopuštajući nam promjenu.
Osim toga, tako stvaramo negativnu energiju. S takvom lošom energijom trujemo sebe i sve oko sebe. To s vremenom privlači dodatnu nesreću i bol. I tako u krug. Kako zračiš tako i privlačiš. To je razlog zašto ljudi koji stalno kukaju postaju jako negativni i dugo ostaju zaglavljeni u svojoj sumornoj kolotečini. Također, nemojte se čuditi kada vas pozitivni i uspješni ljudi počnu zaobilaziti u širokom luku. Uostalom, kome se da stalno slušati žalopojke? Na kraju ćete ili ostati sami ili se okružiti sebi sličnima – pa udri brigu na veselje, pardon na kuknjavu!
Rješavanje izazova uvijek zahtjeva neku akciju, odnosno aktivnost, dok kukanje znači pasivnost. Zato je kukanje većini lakši – i tako omiljeni – izbor. Jer u osnovi svi smo lijeni (pročitajte članak o lijenosti ).
Upravo ta spremnosti na akciju razlikuje pobjednike od gubitnika s mentalitetom žrtve.
- Ako poput mene vjerujete da u životu ništa nije slučajno, onda prihvatite i da su ti proble… pardon, izazovi, s razlogom u vašem životu. Ti izazovi su izvrstan putokaz što morate riješiti sa sobom. A sve kako bi se razvijali na ovozemaljskom putovanju.
(NE)Osjetljiv na kukanje!
Kada tako počnete gledati na život, onda vam više ni jedan životni izazov neće biti znak za kuknjavu, već naprotiv – signal za djelovanje i osobni rast.
Primijetio i da sam postao ”osjetljiv” na kukanja i žalopojke drugih ljudi. Ne da mi se više slušati stalno iste žalopojke (višak kila, manjak love, loša veza / brak) bez poduzimanja AKCIJE da se to riješi.
Naravno, ako netko traži konkretan savjet ili samo da ga saslušam – i ako će mu zbog toga biti lakše, OK – ali ako stalno vrti istu ploču bez želje za primjenom, tada kažem: ”Aj ne se*i više i pokreni se”.
Priznajem, da i sebe nekad uhvatim da se počnem žaliti. Ali s praksom i vježbom to lakše i brže primijetim, i na vrijeme se zaustavim.
Na kraju, pomaže i da se zapitate sljedeće – želim li RIJEŠITI taj problem / izazov / situaciju ili samo želim kukati o tome?
Stoga, učinite uslugu sebi i svijetu i iščlanite se iz kluba kunknjavaca i kuknjavica.
Ne brinite, nećete im faliti. Stalno im pristižu novi članovi.
Napravite mjesta za nove žrtve, i čestitajte sebi što više niste među njima.
