TJELOVJEŽBA U CRKVI – DA ILI NE?

Ljudi stalno traže izgovore za nevježbanje: te ne bi vježbali doma, ne bi vani jer je hladno, ne bi u crkvi…

Ok, šalu na stranu… Ali tako je!

 

Evo ponovno svjedočimo novom (mini)lockdownu, u kojem su između ostalog zatvorene teretane i fitness centri. Ne bih ulazio u dvostruka mjerila ovih mjera (zanimljiva kombinacija riječi, haha) našeg sveprisutnog stRožera, ali dogodilo se nešto zanimljivo.

Nedavno je moj dragi kolega, fitness trener i glumac Mario Valentić izveo jedan fitness performans, i malo odvježbao u crkvi!

Osim što je šokirao svekoliko domaće pučanstvo, podsjetio me je na jedno moje, također zanimljivo vježbačko iskustvo – jer sam i ja vježbao u crkvi!

Ne uzbuđujte se, bilo je to 2018., u Americi! Ako vas zanima više o mom putu u Ameriku, imate ovdje.

Priznajem da je to bila jedna od luđih stvari koje sam doživio na tom putovanju, ali i općenito u svojih 27 godina vježbanja. Naime, u tih više od četvrt stoljeća sustavnog treninga, trenirao sam na raznim mjestima, ali ovo je definitivno bilo over the top!

Istina, nisam poput Maria radio sklekove i veslao ergometar u crkvi, ali sam odradio odličan i inspirativni trening ”Joga u labirintu” (Yoga on the Labyrinth / više o tome ovdje) u prekrasnoj Grace katedrali u San Franciscu u Kaliforniji. Moj VIDEO treninga u crkvi je ovdje

Iako nisam neki fan joge, priznajem da je vježbanje u crkvi stvarno nadrealno iskustvo. Upravo se taj prekrasni i umirujući interijer crkve pokazao kao idealan za savršenu simbiozu tjelesnog i duhovnog (što joga i jeste).

Stoga me je s jedne strane, iznenadila količina negativnih reakacija na Marijev performans, dok sam s druge strane, svjestan gdje živimo.

Mnogi su po(u)mislili da je vježbanje u crkvi ismijavanje vjere, dok je po meni, vježbanje u crkvi puno neke divne simbolike – prema onoj čuvenoj izreci: ”Tijelo je hram” (a crkva je doslovno hram).

 

SVEĆENIK TRENER

Znam, sve je uvijek stvar percepcije. Dok je ovdje vježbanje u crkvi uvreda i poziv na osudu i linč, drugdje ne samo da je to normalno, nego takve treninge vodi svećenik!

Zapravo, tamo sam skužio da su crkve zapravo idealni – i kod nas nažalost neiskorišteni – prostori za takvu vrstu tjelovježbe (joga).

Dodatni bonus je što na kraju treninga svećenik vodi i meditaciju… a nakon toga ispriča vic (i na kraju dobije aplauz)! 🤪

 

                                                                                        Photo by https://www.ablueskymind.com/

VJEŽBANJE NAŠE SVAGDANJE!

Mantra programa je “Joga za svakoga”, a trening je besplatan. Ako želite, možete ih podržati donacijom po principu “plati koliko možeš”: tako žele jogu učini dostupnu ljudima (s obzirom na to da su tamo joga studiji skupi).

Trening je svaki utorak u 18 h i traje oko 75 minuta. Možda nekome to može biti previše za sat joge, ali kako to obuhvaća istezanje, meditaciju, duhovnost, zajedništvo i vježbanje, mislim da je to taman.

Predavanje započinje uvodnim riječima župnika crkve, a tema je uvijek duhovna i zanimljiva (očito dobro poznaju svoju publiku)

Zatim svećenik / instruktor kaže nekoliko riječi na temu, i započinje vođenje kroz vježbe svjesnog disanja. Nakon toga kreće trening u trajanju od 45 minuta. Vježbe su prilagođene i početnicima, a nije rijetkost vidjeti i 70-godišnju baku koja vježba.

Također, kako na treningu ima puno ljudi, svećenik ima svoje trenere asistente, koji obilaze ljude i nenametljivo ih ispravljaju, ako nešto krivo rade.

Ako ne želite tegliti svoju prostirku, tamo ih ima. Samo je važno stići malo prije početka, kako bi ste uhvatili dobro mjesto (ja sam se ugurao kraj oltara, haha).

 

Za fitness entuzijasta poput mene, neponovljivo je iskustvo u sportskoj odjeći ležati na prostirkama na kamenom podu crkve, i nakon dobrog treninga opuštati se i meditirati uz orijentalnu glazbu (tako netipičnu za katoličku crkvu).

Osim toga, pozitivno djeluje biti okružen odličnom energijom ljudi koji su tu s istim ciljem kao i ti – vježbati, biti zdrav i osjećati se bolje!

Nevjerojatno je da se taj mirni i fenomenalno meditativni prostor crkve pokazao upravo idealnim za to. A i teško da ćete pronaći ljepši prostor za vježbanje joge, vjerojatno i na svijetu.

 

RAZGOVORI S BOGOM

Uglavnom, u Grace katedrali tako vježbaju godinama, i još nisu navukli Božji gnjev. Crkva je i dalje na mjestu, ljudi koji tamo dolaze su zdravi i veseli, jednom riječju, sve je u najboljem redu.

Tako da za osudu od Boga – zbog ”svetogrđa” vježbanja u crkvi – ne treba brinuti. Na sreću, osuda i kažnjavanje samo su ljudske “kvalitete”: ON je i tako iznad toga (doslovno i metaforički), pun bezuvjetne ljubavi prema svima (jer Bog i jest ❤️!).

 

Ili kako je to  sjajni Neal D. Walsch fino objasnio u svojoj knjizi “Razgovori s bogom”: ”Ljudi vjeruju da je bog svemogući i da je stvorio SVE, ali ne vjeruju da je stvorio i smisao za humor – pa tako i na vlastiti račun!”

Stoga mi se sviđa citat iz knjige (kada se bog obraća piscu): “Zar stvarno mislite da nemam smisla za humor, pa ja sam vam ga dao!”.

Amen!

 

Uostalom, zašto bi u crkvi samo slušali propovijedi (uz najbjanje osjećaja krivnje: grijeh ovo, grijeh ono), a ne bi kroz tjelovježbu spojili tijelo i duh (btw. koji su i tako dar od dragog Boga (kreacije, Svijesti, inteligentne energije, Svemira… nazovite to kako god želite).

Također, ako pogledamo druge religije, vidjet ćemo da je u crkvi normalno izvoditi vježbe (duhovne i tjelesne). Tako budistički svećenici i vjernici u sklopu obreda prakticiraju thai chi, hinduisti jogu, baptisti ples, dok katolici prakticiraju višeminutno naizmjenično klečanje i ustajanje… a znam i neke koji su išli na hip hop u crkvu u Njemačkoj.

                                                                                          Photo by https://www.ablueskymind.com/

 

Zašto bi bio problem povezati zdrav duh i tijelo?

Kao što je poznato: U zdravom tijelu, zdrav duh (dodao bih: sveti)!

Ne bi li bilo divno da Katolička crkva kod nas ustupi svoje prostore vjernicima, kojima bi trening pomogao da budu bolji, kvalitetniji i zdraviji ljudi, kao što to rade ”preko bare”?

Samo se treba otvoriti za nove i pozitivne stvari!

Na kraju, sve su to i tako samo alati i dopuštenja koja dajemo sami sebi, da bi u nešto vjerovali i pozitivno djelovali.

Urnebesan je primjer da u Poljskoj, od crkve nisu napravili vježbalište – već obrnuto – od teretane su napravili crkvu, kako bi mogli vježbati (volim #novonormalno) / više o tome ovdje!

Anyway, Mario (koji je i sam vjernik) na kraju se ispričao svima koje je njegov čin uvrijedio, jer mu to nije bila namjera. Pitanje je samo: hoće li mu vjernici koji toliko poštuju i promoviraju crkvu i Isusa (btw. koji je učio da su najvažniji oprost i ljubav prema bližnjem) – to i oprostiti?

 

AKO VAS ZANIMA VIŠE O GRACE KATEDRALI…

Grace katedrala počela je s gradnjom 1934. godine, a trebalo je 67 godina da se dovrši u svom današnjem sjaju. Građena je u stilu neogotike i francuske gotičke arhitekture, i jedna je od najvećih episkopalnih crkava u SAD-u (treća po veličini). Poznata je po svojim “Rajskim vratima”, kao i po svojoj zapaženoj arhitekturi, freskama i labirintima od kojih zastaje dah.

                                                                                     Photo by https://www.ablueskymind.com/

Iako Grace katedrala pripada anglikanskom redu, napredna je to crkva koja prakticira katoličku i protestantsku vjeru (obje su kršćanske, i najviše zastupljene u SAD-u). Inače, protestantizam je općenit naziv za sva kršćanska vjerska učenja koja su se odijelila od katolicizma (i odbacila niz dogmi Katoličke Crkve) nakon reformacije u 16. stoljeću.

Tako protestanti inzistiraju da se spasenje postiže samo po vjeri u spasenje po Isusu Kristu, veselju i razgovorima s Bogom, napornim učenjem i radom, pristojnošću i ljubaznošću, pomaganjem drugima i blagoslivljanjem obitelji, prijatelja i neprijatelja.

Zanimljivo je da se u protestantskom bogoslužju stavlja naglasak na propovijed i glazbu; a neke crkve koriste bubnjeve, električne gitare i glazbala tijekom obreda. Osim toga, u njihovim crkvama nema ni slika i kipova – tako su i križevi uvijek bez prikaza Isusa.

Glavni je cilj ove crkve biti otvorena za molitve svih ljudi bilo koje vjere.

Tako bilo koji dan u godini možete prisustvovati službi u Grace katedrali, koja se nalazi na brdu Nob Hill u San Franciscu u Kaliforniji. Više o tome ovdje.

Oni ni u vrijeme pandemije korone nisu odustali od svojih redovitih treninga. Vježbaju vani ili na virtualnom satu u prekrasnoj Grace katedrali, i to pod sloganom Yoga For Change #GivingTuesday. A super je i što su uveli jogu za predškolsku djecu!

Očito je vježbanje u Americi “svetinja” – i to doslovno!

 

Tamo su shvatili da je: Tjelovježba rješenje, a ne problem – Sportom i zdravljem protiv korone!

 

Amen & Namaste! 😊

 

PS. Ovo je moj prvi BLOG & VLOG ”Moj život u AmeriKi”. Za više mojih američkih avantura nastavite čitati… 2. dio je ovdje!

 

VIDEO mog treninga u crkvi pogledajte OVDJE:

 

Ako želite više naučiti o zdravom načinu života i fitness treningu, ne budite sramežljivi i slobodno mi se javite s nekim pitanjem ili ako želite osobni trening – pošaljite upit OVDJE

 

Sviđa ti se članak? Podijeli ga...

Share on facebook
Facebook
Share on google
Google+
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on whatsapp
WhatsApp
Denis Rajčić

Denis Rajčić

Subotičanin na ’’privremenom’’ životu i radu u Zagrebu. Trener, plesač i glumac u pokušajima, sa željom da postane najkomičniji među nabildanima ili najnabildaniji među komičnima – a može biti i komično nabildan! On dokazuje da je bolje biti dobra kopija / imitator, nego loš original - zato originalno imitira domaće selebritije!

Živi aktivno uz osmijeh!

MOJ INTERVJU ZA Men's Health

NEWSLETTER

Pretplatite se na moj newsletter i ne propustite dnevnu dozu smijeha i savjete za zdrav i aktivan život!

Copyright 2021 © All rights Reserved. Design by FitnessBEAM