Bliži se kraj godine, kao i vrijeme sumiranja naših uspjeha (OK, i promašaja, ali jedno bez drugog ne ide). Stoga će vam se ova kolumna možda činiti kao totalna zbrka o duhovnosti, fitnessu i Americi – i bit ćete u pravu!
U ovo nadolazeće blagdansko vrijeme kao da postajemo svjesniji i zahvalniji na obitelji, bliskim ljudima i dobrim stvarima oko sebe – Amerikanci imaju čak i nacionalni blagdan, Dan zahvalnosti. (Upravo me je nedavni višemjesečni boravak u Americi podsjetio na tu njihovu ljubaznost i zahvalnost.)
Ipak, pitam se, zašto smo zahvalni samo u rijetkim i ”svečanim trenucima” a ne svaki dan?
Stoga mi je smiješno kad mi neki frendovi ”prigovaraju” što se (pre)često putem društvenih mreža svima zahvaljujem na svemu. Što mogu, nisam ja kriv što imam toliko razloga za to (#majkemi)…
Uostalom, zahvalnost je najviša moguća vibracija, koja privlači sve u životu. Možda mi zbog toga svemir – prema Zakonu privlačenja – stalno šalje fenomenalne ljude i sjajne životne okolnosti. Ili možda samo ti moji frendovi uzimaju stvari zdravo za gotovo.
Zahvalnost u Americi
Amerika je doslovno zemlja zahvalnosti. Makneš se nekom samo i milimetar u stranu, odmah ”thank you”; ili u gužvi nekom prođeš preblizu (ne moraš ga ni dotaknuti), svi se odmah ispričavaju. Ondje je to toliko (pre)naglašeno da sam se osjećao skoro pa nezahvalan i nepristojan.
Ono što mi je na ulicama San Francisca i Los Angelesa bilo fascinantno jest činjenica da nema šanse da vas neće pozdraviti ako vam se pogledi susretnu (OK, kad baš nije krkljanac od ljudi) ili se samo osmjehnuti (iako je poželjno reći ”hi”).
Ameri su inače prilično ljubazni te im je to nekakav kod prema kojem žive. Iako sam njihov uobičajeni pozdrav ”Hi, how are you?” u početku doslovno shvaćao i pokušavao im objasniti kako sam, ne shvaćajući da to nije poziv na small talk nego pozdrav!
Znam, neki će reći da su Ameri površni i da to nije iskreno, ali smatram da je i to bolje od naše vječne namrgođenosti i nervoze. Osim toga, i tako mala gesta dovoljna je da ti uljepša dan jer je pozitivna energija zarazna.
Zanimljivo da je ondje običaj i zagrliti se na rastanku – i to kao da ste si najbliži rod – nakon samo pol sata druženja, a svima nam je poznata pozitivna djelotvornost zagrljaja. Priznajem da me je to bilo prilično iznenadilo, ali sam se brzo uklopio u tu pozitivu.
Amerika – obećana zemlja za fitness!
Također, Amerika je definitivno dreamland za svakog bodybuilding i fitness fanatika. Zanimljivo je da i u New Yorku i San Franciscu većina zgrada ima teretane za svoje stanare – a one veće čak i bazen sa saunom. Tako sam u SF-u imao teretanu u zgradi u kojoj sam u početku živio, i to na krovu zgrade, s prekrasnim pogledom na grad. Imao sam čak i klijenta s kojim sam vježbao u prilično opremljenoj teretani u zgradi firme u kojoj je radio.
Uglavnom, na svakom koraku je očito da je ondje fitness mnogim ljudima jednostavno stil života. U blizini takvih zgrada, osim parkova po kojima se rekreira vojska joggera, imate i atletske staze, koje čak morate izbjegavati kad je rush hour (između 19 i 22 sata) ako želite imati malo mira jer tada skoro cijelo susjedstvo vježba. Ako vam ni to nije dovoljno, na raspolaganju vam je i kompleks javnih bazena – i to besplatno.
O ponudi proteinskih pločica, shakeova na kioscima i benzinskim pumpama te gotovih fit obroka – koje možete pripremiti u mikrovalnoj u trgovini i ondje pojesti – da i ne govorim.
Moram se malo i pohvaliti da sam vježbao u teretanama Equinox, koje spadaju u najprestižniji lanac fitness centara u Americi i u kojima vježbaju mnoge face iz show biznisa.
Mjesečna je članarina 350 $ (ako želite vježbati u cijeloj zemlji) i stvarno se vodi računa o nevjerojatnim detaljima. Na raspolaganju su vam nevjerojatne stvari, od sušilice za mokre kupaće nakon bazena, preko pjene za brijanje, jednokratnih britvica i kreme za lice do vodice za usta. Jasno, sušila za kosu, šamponi i balzami za kosu (čak s BCAA?!) te losioni za lice i tijelo jednostavno se podrazumijevaju. Police s čistim ručnicima raspoređeni su osim u garderobi i po cijeloj teretani. Što je iznimno praktično jer ne morate to sve tegliti sa sobom.
Imaju i jako fancy lounge bar, koji podsjeća na neki noćni klub; ondje se možete opustiti, popiti shakeove ili pojesti gotov obrok s točno naznačenom količinom makronutrijenata. To sve ne čudi – Ameri su ipak maheri praktičnosti.
O tome kako sam vježbajući u takvoj teretani u LA-u imao pogled i na čuveni Hollywood Walk of fame, dok sam izvodio svoj pumping iron, mogu samo reći – neprocjenjivo!
Eh da, ne morate nositi ključ ili lokot jer svi ormarići u garderobi imaju šifru, zaposlenicima je na licima osmijeh od uha do uha i, što me kod nas zna prilično iritirati – glazba je iznimno ugodna i ne preglasna. (Za razliku od nekih domaćih teretana gdje te teroriziraju preglasnim glazbenim (ne)ukusom zaposlenika – ali barem po tome znam kad tko je u smjeni, ha-ha).
Kultura vježbanja
Također, priznajem da me prilično iznenadilo i to što Ameri uopće nisu tako pretili kao što mi mislimo. Istina, boravio sam samo u New Yorku, San Franciscu i LA-u, što su zapravo svojevrsne oaze od ostatka SAD-a. Kako su mi objasnili, na Istočnoj i Zapadnoj obali ljudi se najviše brinu o svome zdravlju i izgledu. S time da navodno na istoku više vježbaju zbog općeg zdravlja, a manje zbog opsjednutosti izgledom i vječnom mladošću – što je pak odlika Kalifornije i Los Angelesa. Zapravo, oni ekstremno pretili najviše zauzimaju (i to doslovno) srednji dio SAD-a.
O tome koliko je Amerima fitness i vježbanje dio kulture govori i činjenica da nije neobično vidjeti bakice i djedice po teretanama, makar neki od njih dođu i u trapericama i košulji napraviti samo nekoliko serija i malo se razgibati. S druge strane, smiješno mi je bilo vidjeti likove koji u sportskoj opremi sjede u sauni i tipkaju po mobitelu! (Moram reći da su mi upravo gore spomenuti fitness seniori bili najveća motivacija kad mi se ponekad i nije dalo trenirati.)
Kako vježbati u crkvi?
Ipak, najluđu stvar koju sam vezano za vježbanje doživio u Americi – je yoga u crkvi! Da, dobro ste pročitali. (U svojih 25 godina vježbanja, trenirao sam stvarno po svuda, ali ovo mi je definitivno bilo najneobičnije mjesto za trening!). Naime, svaki utorak u 18 h, u prekrasnoj Grace katedrali u San Franciscu svećenik vodi sat yoge, pod nazivom Yoga on the Labyrinth (više o tome imate ovdje).
Iako nisam zagriženi fan yoge, priznajem da je vježbanje yoge u crkvi stvarno nadrealno iskustvo. Pogotovo kada vam na kraju treninga svećenik vodi meditaciju i opuštanje uz orijentalnu glazbu (tako netipičnu za kršćansku crkvu), dok u sportskoj opremi ležite na prostirkama na kamenom podu crkve. Upravo se taj prekrasni religiozni ambijent pokazao kao idealan prostor za tu savršenu simbiozu tjelesnog (vježbanja) i duhovnog – što yoga i jeste.
Zapravo me to sve i ne čudi, jer se čuvena duhovna izreka “Tijelo je hram” – popularna u mnogim religijama – odnosi na vjerovanje da je tijelo hram duha koji počiva u njemu.
Očito je u Americi vježbanje “svetinja” – i to doslovno!
Kako biti zahvalan?
Stoga da se vratim na ono čime sam i počeo ovu kolumnu. Skužio sam da je dobar trik za samodisciplinu, odnosno kada nam se ne da na trening, upravo u zahvalnosti.
Dobro je prisjetiti se činjenice da oko 10 % ljudi na svijetu (650 milijuna) ne može vježbati zbog neke invalidnosti, a da 4 milijarde ljudi nemaju internet, a tako ni pristup svom znanju (pa tako i o fitnessu) kao mi. Stoga je dobro osvijestiti da koliko god nam bilo teško u životu (i koliko god kukali, u čemu smo kao narod eksperti), netko na drugom kraju svijeta možda moli za život kakav mi ovdje živimo.
Upravo je zahvalnost naše najjače oruđe te siguran put ka pozitivnim mislima, zadovoljstvu i sreći u životu. Svaki puta kada osvijestimo za što sve u životu možemo biti zahvalni, možemo osjetiti neopisivo zadovoljstvo i sreću. Koliko god mislili da nam je nečega nedovoljno u životu. Zahvalnost je kao i dobra tjelesna forma, stvar izbora i vježbe.
Možemo biti zahvalni za obitelj i prijatelje koje imamo, vlastito zdravlje i zdravlje najbližih ili, jednostavno, možemo biti zahvalni na ovom trenutku, što dišemo i imamo priliku za proživjeti još jedan dan u životu. Također, možete napraviti i popis onoga na čemu ste zahvalni. To ne samo da će vam napuniti baterije pozitivom nego će vas pogurati da stisnete i odradite taj zacrtani trening za danas.
Članak je objavljen u časopisu ”Men’s Health” / Prosinac 2018.
